Piše Kateryna Shymkevych, povjesničarka i analitičarka:
Na društvenim mrežama povremeno se pojavljuju objave o tome kako Ukrajina u ožujku i travnju 2022. tijekom mirovnih pregovora u Istanbulu nije htjela postići dogovor s Rusijom o prekidu vatre i time izazvala daljnju eskalaciju. Kasnije se tome pridružio još jedan narativ: Ukrajina je navodno odbila potpisati takozvane istanbulske sporazume jer joj je to zabranio tadašnji britanski premijer Boris Johnson.
Ovakve lažne vijesti, koje kremaljski laboratorij propagande i dezinformacija neprestano razvija i usavršava, ne pojavljuju se u medijskom prostoru slučajno. No prvo pogledajmo što su zapravo bili pregovori u Istanbulu i istanbulski sporazumi.
Ultimatum pod krinkom pregovora
Ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov sastali su se 10. ožujka 2022. na visokoj razini tijekom Diplomatskog foruma u Antaliji. Posrednik je bio turski ministar vanjskih poslova Mevlüt Çavuşoğlu. Nekoliko tjedana kasnije sastala su se službena izaslanstva Ukrajine i Rusije, a Ukrajina je ondje predstavila svoju viziju mirovnog sporazuma. Sastanak je završio bez rezultata, a razgovori su se do sredine travnja nastavili online. Formalno su pregovori bili zamrznuti jer je Moskva odbacila prijedloge Kijiva i umjesto njih iznijela svoje. To nisu bili konstruktivni prijedlozi, nego ultimativni zahtjevi.
Ukrajina je trebala postati izvanblokovska država neutralnog statusa i odreći se ulaska u bilo kakve vojne saveze, uključujući NATO. Uz to se trebala odreći stranih baza, vojnika ili nuklearnog oružja na svom teritoriju, ograničiti brojnost vojske, dati ruskom jeziku status državnog jezika, ukinuti sve sankcije protiv Rusije, ne istraživati ratne zločine koje su počinili Rusi te zabraniti „nacizam“ (čija je propaganda u Ukrajini zakonom zabranjena još od 2015.). O Krimu i Donbasu Moskva je htjela razgovarati zasebno, zahtijevajući da se Ukrajina odrekne vraćanja Krimskog poluotoka vojnim putem. Kremlj se pritom nije protivio ulasku Ukrajine u Europsku uniju.
O nikakvim konstruktivnim dogovorima nije bilo riječi: Rusija je od Ukrajine jednostavno zahtijevala kapitulaciju i zaborav svih zločina koje je ruska vojska od 2014. počinila na ukrajinskom teritoriju.
Sporazum nije sklopljen zbog ultimativne naravi ruskih zahtjeva, ali i zbog otkrivanja masovnih ratnih zločina koje su Rusi počinili u Kijivskoj oblasti. Upravo krajem ožujka i početkom travnja 2022. Oružane snage Ukrajine oslobodile su dio Kijivske oblasti, među ostalim Buču, Irpinj i Borodjanku, i cijeli je svijet vidio zločine koje su ondje počinili ruski vojnici.
Lažna vijest o pritisku Borisa Johnsona
Početkom travnja Kijiv je nenajavljeno posjetio tadašnji britanski premijer Boris Johnson, koji je podržavao i nastavlja podržavati Ukrajinu. Sve izjave Kremlja usmjerene protiv njega nazivao je propagandom i objašnjavao da se Rusiji ne može vjerovati, kao što se s njom ne mogu potpisivati mirovni sporazumi.
Rusi su Johnsonov posjet iskoristili kako bi Ukrajinu optužili za rušenje pregovora i širili dezinformaciju da Kijiv pod zapadnim pritiskom odbija mirovne prijedloge Kremlja. To se savršeno uklapalo u ruski narativ o ratu Zapada protiv Rusije na teritoriju Ukrajine. Tako se dovodila u pitanje subjektivnost Ukrajine, potiskivalo se pitanje ruske agresije na neovisnu i suverenu državu te se potvrđivala glavna teza da je Ukrajina samo zapadni poligon za vojne operacije protiv Rusije. Kao glavne protivnike Moskva je u toj dezinformaciji isticala EU i NATO, navodno zato što su upravo ti blokovi agresivni prema Rusiji i žele njezino uništenje.
Metoda recikliranja
Jedna od glavnih metoda dezinformacija i propagande jest recikliranje lažnih vijesti kako bi se održavao interes za njih u informacijskom i medijskom okruženju te kako bi se stručnjake i korisnike interneta natjeralo da o njima raspravljaju. Cilj je jednostavan: širiti informaciju kako bi dobivala pojedinosti kojih nikada nije bilo. U slučaju takozvanih istanbulskih sporazuma, koje Ukrajina navodno nije potpisala, Rusija ne želi samo dodati lažnoj vijesti nove izmišljene pojedinosti, nego i zbuniti čitatelje te psihološki pritiskati Ukrajince i Europljane.
Narativ o tome da Ukrajina u Istanbulu nije htjela potpisati mirovni ugovor s Rusijom nije se posljednjih dana pojavio na društvenim mrežama slučajno. Ukrajina i Europa pripremaju se za zimu koja bi mogla biti prilično teška, prije svega za Ukrajince, jer Rusija sustavno uništava ukrajinske energetske objekte. Taj su psihološki pritisak Ukrajinci već proživljavali zimi 2025./2026., no sada se situacija čini mnogo gorom zbog velikih razaranja energetske infrastrukture. Istodobno je pritisak usmjeren na razjedinjavanje ukrajinskog društva kako bi unutarnji otpor vlasti prerastao u prosvjede i demonstracije. Moskva sada ima samo jedan cilj: prisiliti Ukrajinu na kapitulaciju. Rusija je pomagača u tome vidjela u Donaldu Trumpu, koji je u jednoj od svojih nedavnih izjava pozvao Ukrajinu da održi predsjedničke izbore. Putinu je iznimno važno riješiti se sadašnje ukrajinske vlasti i produbiti politički i društveni kaos unutar zemlje.
Prijelaz na takvu taktiku posljedica je nemogućnosti Rusije da pobijedi Ukrajinu na bojištu. Posljednjih mjeseci Moskva na bojišnici ne bilježi napredak pa pribjegava teroriziranju civilnog stanovništva, ciljanim psihološkim napadima i pritisku. Kako bi proširila pritisak na Ukrajinu, Moskva reciklira narativ o takozvanim istanbulskim sporazumima, kako bi i SAD i Europa pritiskali ukrajinsku vlast i Ukrajince u zemlji i inozemstvu. U takvim okolnostima Putin možda računa na to da će Ukrajina pristati na bilo kakav mirovni plan. Time bi se, prema zamisli Kremlja, dokazalo da Ukrajina nije samostalan subjekt i da izvršava sve upute Zapada te da Rusija nije agresor, nego žrtva agresije kolektivnog Zapada.
Važno je zapamtiti da će Moskva još mnogo puta posezati za starim propagandnim narativima o Ukrajini, EU-u i NATO-u jer gubi. Izvlačenje starih lažnih vijesti i korištenje provjerenih taktika prilagođenih novim okolnostima stare su metode djelovanja Rusije, koja želi dominirati svijetom, terorizirati ljude i postići svoje ubijanjem civila te otvorenom agresijom i genocidnim djelima.