Piše: Iryna Sieidkhanova, ukrajinska novinarka i publicistkinja:
Povodom Svetskog dana deteta, koji obeležavamo 20. novembra, želim ponovo da vas podsetim na sudbinu malih Ukrajinaca. Ruski rat protiv Ukrajine traje već dvanaest godina, a u februaru će se navršiti pet godina od početka invazije punih razmera. Stotine hiljada ukrajinske dece odrastaju uz zvuke sirena, po skloništima, u senci gubitaka i bez ikakve izvesnosti šta će doneti sutrašnji dan.
Prošle godine pisala sam o skoro 20.000 dece koju je Rusija odvela i čija su imena poznata. Godinu dana kasnije taj broj je još veći. Ukrajinska inicijativa Bring Kids Back UA dosad je potvrdila 20.651 slučaj deportacije i prisilnog premeštanja ukrajinske dece. Do 19. novembra 2026. kući je vraćeno 2.833 dece i mladih, i iz Rusije i sa privremeno okupiranih teritorija Ukrajine. Svaki povratak je mala pobeda, ali jaz između ova dva broja dovoljno govori o tome koliko posla nas još čeka.
A to su samo deca koja su identifikovana po imenu. Rusija podatke ne daje, pa je stvarni broj sigurno veći. Na privremeno okupiranim teritorijama na početku invazije punih razmera živelo je oko 1,6 miliona ukrajinske dece, i svih ovih godina im preti deportacija, prisilno premeštanje i militarizacija.
„Spasavanje“ dece od rata koji je započela sama Rusija
Rusija odvodi decu, izdaje im ruske pasoše i daje ih u ruske hraniteljske porodice. Tako im preseca put nazad do najbližih u Ukrajini i oduzima im pravo na detinjstvo u slobodnoj zemlji. Često je reč o deci čije su roditelje okupatori ubili ili uhapsili.
Moskva sve to pravda „spasavanjem“ dece od borbenih dejstava. A prećutkuje da je upravo ona donela rat na tlo suverene demokratske države i da ukrajinskoj deci bez ruske invazije ništa ne bi pretilo. „Spasavanjem“ dece Rusija se bavi još od 2014, kada je pokrenula rat u Donbasu. Od tada njena propaganda širi izmišljene priče o ukrajinskim „zločinima“ nad decom Donbasa, ali činjenice se ne menjaju: pre ruskog napada 2014. nijedno dete nije stradalo od dejstava ukrajinske vojske.
Ruska poverenica za prava deteta Marija Ljvova-Belova u zvaničnom intervjuu otvoreno je pričala kako je uzela k sebi petnaestogodišnjeg dečaka bez roditelja iz Mariupolja, Filipa. Dečak nije voleo Rusiju, pratio je ukrajinske vesti i pevao ukrajinske pesme. „Mnogo smo radili na tome da promenimo dečakovu svest i sada je to već Rus Filip“, rekla je. Upravo zbog nezakonite deportacije i premeštanja ukrajinske dece Međunarodni krivični sud izdao je naloge za hapšenje Ljvove-Belove i ruskog predsednika Vladimira Putina. Ti nalozi i dalje važe.
Od prevaspitavanja do fronta
Rusija decu ne samo da odvodi već ih i sistematski „prevaspitava“. Na okupiranim teritorijama briše svaki trag ukrajinske kulture, zabranjuje ukrajinski jezik, uništava ukrajinske knjige i udžbenike. Deca odrastaju u školama gde uče rusku verziju istorije, u omladinskim organizacijama poput „Junarmije“ i u vojno-patriotskim kampovima gde ih uče da rukuju oružjem.
U 2026. postalo je jasno dokle seže taj sistem. Rusija je decu sa okupiranih teritorija slala čak i u kamp „Sondovon“ u Severnoj Koreji, zvanično to nazivajući „kulturnom razmenom“. Savet Evropske unije je u septembru stavio taj kamp na listu sankcija, zajedno sa dečjim kampovima i sportskim centrima u Rusiji i na okupiranim teritorijama koji se bave ideološkom preradom dece i usađuju im ruski identitet.
Tinejdžere sa okupiranih teritorija koji napune 18 godina Rusi teraju u okupacionu vojsku. Visoka predstavnica EU Kaja Kalas upozorila je u novembru u Evropskom parlamentu da Rusija možda već šalje otetu ukrajinsku decu na front – da ratuju protiv sopstvene domovine. To je najsurovija posledica „prevaspitavanja“: dete koje je ukradeno vraća se kao vojnik države koja ga je ukrala.
Svet napokon naziva zločin pravim imenom
Sve ovo istorija je već videla. Sovjetski i nacistički režim na isti način su oduzimali decu porobljenim narodima da bi od njih odgajili „svoje“. Konvencija o genocidu iz 1948. izričito navodi prinudno premeštanje dece iz jedne grupe u drugu kao jedan od akata genocida. U julu 2023. Ljvova-Belova je i sama izjavila da je Rusija od početka invazije punih razmera „primila“ 4,8 miliona Ukrajinaca, među njima više od 700.000 dece. Iza tog „prijema“ stoje okupirane ukrajinske teritorije i ljudi koji su naterani da uzmu ruski pasoš i odreknu se ukrajinskog jezika i kulture.
Međunarodna zajednica reaguje sve odlučnije. U martu 2026. Nezavisna međunarodna istražna komisija UN za Ukrajinu zaključila je da deportacija i prisilno premeštanje ukrajinske dece predstavljaju ratni zločin i zločin protiv čovečnosti. U maju se u Briselu, na inicijativu EU, Ukrajine i Kanade, sastala Međunarodna koalicija za povratak ukrajinske dece, u kojoj učestvuje oko 60 država. EU je uvela sankcije pojedincima i organizacijama umešanim u deportacije, a Evropski parlament je u novembru zatražio od Rusije da bezuslovno vrati svu decu.
Ukrajina ostaje pri svom: povratak dece mora biti uslov svakog mirovnog sporazuma, i o tom uslovu nema pregovora. Deca nisu ratni plen i ne smeju postati predmet pogađanja.
Poginuli pod bombama
Neka deca se nikada neće vratiti kući. Prema podacima poverenika Vrhovne rade Ukrajine za ljudska prava Dmitra Lubineca, ruska agresija odnela je živote 771 deteta, 3.040 dece je ranjeno, a 2.356 se vodi kao nestalo. Prošle godine u ovo vreme zvanično je bilo potvrđeno 669 smrtnih slučajeva. Dakle, samo za godinu dana ruski okupatori ubili su još 102 deteta.
Ali ni ti brojevi nisu potpuni: u njih ne ulaze deca koja su poginula u mestima pod ruskom kontrolom. Najstrašniji primer je Mariupolj. Još u aprilu 2022, tokom opsade, gradske vlasti procenjivale su da je u gradu poginulo više od 20.000 civila, među njima žene i deca. Ta brojka izneta je u trenutku kada je veći deo grada bio nedostupan, tela su ležala po ulicama, a ljudi su sahranjivali svoje najbliže po dvorištima i parkovima. Organizacija Human Rights Watch je vrlo opreznom metodom, isključivo na osnovu analize novih grobova, izbrojala najmanje 8.000 mrtvih, ali i sama upozorava da je stvarni broj verovatno znatno veći.
Koliko je među njima dece, danas je nemoguće utvrditi. Posle okupacije Rusija je na brzinu rušila oštećene zgrade i na njihovom mestu gradila nove, iako su pod ruševinama još ležali posmrtni ostaci ljudi. Nezavisne istražitelje ne pušta u grad. Tako svako mariupoljsko dete koje nije preživelo blokadu ostaje izvan zvanične statistike. Kada jednom bude moguće prebrojati žrtve Mariupolja, zvanični broj ubijene ukrajinske dece biće znatno veći od današnjih 771.
Iza svake brojke stoji ime
Evo samo nekih od njih (izvor: memorial.ua):
Angelina Halič, 2 godine. Poginula u noći 28. avgusta 2025, kada je Rusija raketama i dronovima gađala stambenu zgradu u Darnickom rejonu Kijeva. Tada je poginulo više od 20 ljudi, a Angelina je bila najmlađa. Zajedno sa njom poginula je i njena mama.
Vladislav Nadvulični, 13 godina. Poginuo 27. februara 2022. u Harkivu. Sa porodicom se vraćao iz crkve kada je neprijateljska granata pogodila automobil. Poginula je cela porodica: roditelji, mlađi brat i sestra.
Matvij Aleksejenko, 7 godina. Poginuo 11. aprila 2023. u Bahmutu, u podrumu zgrade od devet spratova koju je pogodila snažna eksplozija. Zajedno sa njim poginuli su mama, baka i deda.
Timofij Cvitok, 3 godine. Poginuo 4. aprila 2025, kada je Rusija balističkim raketama gađala stambeni kvart Krivog Riha.
Timur Kozirjev, 1 godina. Poginuo 14. marta 2022. u Kijevskoj oblasti. Automobil kojim je sa mamom Tetjanom bežao od okupacije Rusi su izrešetali iz mitraljeza. Mama je poginula pored njega.
Nada ostaje
Sudbina otete ukrajinske dece ne ostavlja ravnodušnim ni Ukrajince ni strance. Mnoge inicijative i organizacije bore se za svako dete, da mu vrate pravo na budućnost kod kuće, među svojima. Svake nedelje kući se vrati po nekoliko dece, nekad troje, nekad trinaestoro. I svaki takav povratak dokazuje da se vredi boriti.
Ukrajina i Ukrajinci nadaju se da svet neće zatvarati oči pred zločinima nad njihovom decom, koji se dešavaju u samom srcu Evrope. Rusija zaslužuje potpunu međunarodnu osudu, izolaciju i pritisak, sve dok se svako ukrajinsko dete ne vrati kući.
Ako želite da saznate više o otetoj ukrajinskoj deci ili da pomognete da se vrate, posetite sajt inicijative Bring Kids Back UA: bringkidsback.org.ua.