Ova web stranica koristi samo nužne kolačiće za ispravno funkcioniranje. Ne koristimo kolačiće za praćenje. Koristimo analitiku bez kolačića kako bismo razumjeli kako se naša stranica koristi.

Fokus

Rusija je otela više od 20.000 ukrajinske djece

Iryna Sieidkhanova
Rusija je otela više od 20.000 ukrajinske djece

Piše: Iryna Sieidkhanova, ukrajinska novinarka i publicistica:

Povodom Svjetskog dana djece, koji obilježavamo 20. studenoga, želim vas ponovno podsjetiti na sudbinu malih Ukrajinaca. Ruski rat protiv Ukrajine traje već dvanaest godina, a u veljači će se navršiti pet godina od početka invazije punih razmjera. Stotine tisuća ukrajinske djece odrastaju uz zvuk sirena, po skloništima, u sjeni gubitaka i bez ikakve sigurnosti što će donijeti sutrašnji dan.

Prošle godine pisala sam o gotovo 20.000 djece koju je Rusija odvela i čija su imena poznata. Godinu dana kasnije taj je broj još veći. Ukrajinska inicijativa Bring Kids Back UA dosad je potvrdila 20.651 slučaj deportacije i prisilnog premještanja ukrajinske djece. Do 19. studenoga 2026. kući je vraćeno 2.833 djece i mladih, i iz Rusije i s privremeno okupiranih područja Ukrajine. Svaki povratak mala je pobjeda, ali jaz između tih dvaju brojeva dovoljno govori o tome koliko nas posla još čeka.

A to su samo djeca koja su identificirana po imenu. Rusija podatke ne daje, pa je stvarni broj zasigurno veći. Na privremeno okupiranim područjima na početku invazije punih razmjera živjelo je oko 1,6 milijuna ukrajinske djece, i svih ovih godina prijeti im deportacija, prisilno premještanje i militarizacija.

Infografika SEE Ukraine
Infografika SEE Ukraine

„Spašavanje“ djece od rata koji je započela sama Rusija

Rusija odvodi djecu, izdaje im ruske putovnice i daje ih u ruske udomiteljske obitelji. Tako im presijeca put natrag do najbližih u Ukrajini i oduzima im pravo na djetinjstvo u slobodnoj zemlji. Često je riječ o djeci čije su roditelje okupatori ubili ili uhitili.

Moskva sve to opravdava „spašavanjem“ djece od borbenih djelovanja. A prešućuje da je upravo ona donijela rat na tlo suverene demokratske države i da ukrajinskoj djeci bez ruske invazije ništa ne bi prijetilo. „Spašavanjem“ djece Rusija se bavi još od 2014., kada je pokrenula rat u Donbasu. Od tada njezina propaganda širi izmišljene priče o ukrajinskim „zločinima“ nad djecom Donbasa, ali činjenice se ne mijenjaju: prije ruskog napada 2014. nijedno dijete nije stradalo od djelovanja ukrajinske vojske.

Ruska povjerenica za prava djeteta Marija Lvova-Belova u službenom je intervjuu otvoreno pričala kako je k sebi uzela petnaestogodišnjeg dječaka bez roditelja iz Mariupolja, Filipa. Dječak nije volio Rusiju, pratio je ukrajinske vijesti i pjevao ukrajinske pjesme. „Mnogo smo radili na tome da promijenimo dječakovu svijest i sada je to već Rus Filip“, rekla je. Upravo zbog nezakonite deportacije i premještanja ukrajinske djece Međunarodni kazneni sud izdao je naloge za uhićenje Lvove-Belove i ruskog predsjednika Vladimira Putina. Ti nalozi i dalje vrijede.

Od preodgoja do fronte

Rusija djecu ne samo da odvodi nego ih i sustavno „preodgaja“. Na okupiranim područjima briše svaki trag ukrajinske kulture, zabranjuje ukrajinski jezik, uništava ukrajinske knjige i udžbenike. Djeca odrastaju u školama u kojima uče rusku verziju povijesti, u omladinskim organizacijama poput „Junarmije“ i u vojno-domoljubnim kampovima u kojima ih uče rukovati oružjem.

U 2026. postalo je jasno dokle seže taj sustav. Rusija je djecu s okupiranih područja slala čak i u kamp „Songdowon“ u Sjevernoj Koreji, službeno to nazivajući „kulturnom razmjenom“. Vijeće Europske unije u rujnu je stavilo taj kamp na popis sankcija, zajedno s dječjim kampovima i sportskim centrima u Rusiji i na okupiranim područjima koji se bave ideološkom preradom djece i usađuju im ruski identitet.

Tinejdžere s okupiranih područja koji navrše 18 godina Rusi tjeraju u okupacijsku vojsku. Visoka predstavnica EU-a Kaja Kallas u studenome je u Europskom parlamentu upozorila da Rusija možda već šalje otetu ukrajinsku djecu na frontu – da ratuju protiv vlastite domovine. To je najokrutnija posljedica „preodgoja“: dijete koje je ukradeno vraća se kao vojnik države koja ga je ukrala.

Infografika SEE Ukraine
Infografika SEE Ukraine

Svijet napokon naziva zločin pravim imenom

Sve je to povijest već vidjela. Sovjetski i nacistički režim na isti su način oduzimali djecu porobljenim narodima kako bi od njih odgojili „svoje“. Konvencija o genocidu iz 1948. izričito navodi prisilno premještanje djece iz jedne skupine u drugu kao jedan od čina genocida. U srpnju 2023. Lvova-Belova i sama je izjavila da je Rusija od početka invazije punih razmjera „primila“ 4,8 milijuna Ukrajinaca, među njima više od 700.000 djece. Iza tog „prihvata“ stoje okupirana ukrajinska područja i ljudi koji su prisiljeni uzeti rusku putovnicu i odreći se ukrajinskog jezika i kulture.

Međunarodna zajednica reagira sve odlučnije. U ožujku 2026. Neovisno međunarodno istražno povjerenstvo UN-a za Ukrajinu zaključilo je da deportacija i prisilno premještanje ukrajinske djece predstavljaju ratni zločin i zločin protiv čovječnosti. U svibnju se u Bruxellesu, na inicijativu EU-a, Ukrajine i Kanade, sastala Međunarodna koalicija za povratak ukrajinske djece, u kojoj sudjeluje oko 60 država. EU je uveo sankcije pojedincima i organizacijama umiješanima u deportacije, a Europski parlament u studenome je od Rusije zatražio da bezuvjetno vrati svu djecu.

Ukrajina ostaje pri svome: povratak djece mora biti uvjet svakog mirovnog sporazuma i o tom se uvjetu ne pregovara. Djeca nisu ratni plijen i ne smiju postati predmet cjenkanja.

Infografika SEE Ukraine
Infografika SEE Ukraine

Poginuli pod bombama

Neka se djeca nikada neće vratiti kući. Prema podacima povjerenika Vrhovne rade Ukrajine za ljudska prava Dmytra Lubinca, ruska agresija odnijela je živote 771 djeteta, 3.040 djece je ranjeno, a 2.356 ih se vodi kao nestalo. Prošle godine u ovo vrijeme službeno je bilo potvrđeno 669 smrtnih slučajeva. Dakle, samo u godinu dana ruski su okupatori ubili još 102 djeteta.

No ni ti brojevi nisu potpuni: u njih nisu uključena djeca koja su poginula u mjestima pod ruskom kontrolom. Najstrašniji primjer je Mariupolj. Još u travnju 2022., tijekom opsade, gradske su vlasti procjenjivale da je u gradu poginulo više od 20.000 civila, među njima žene i djeca. Ta je brojka iznesena u trenutku kada je veći dio grada bio nedostupan, tijela su ležala po ulicama, a ljudi su svoje najbliže pokapali po dvorištima i parkovima. Organizacija Human Rights Watch vrlo je opreznom metodom, isključivo na temelju analize novih grobova, izbrojila najmanje 8.000 mrtvih, ali i sama upozorava da je stvarni broj vjerojatno znatno veći.

Koliko je među njima djece, danas je nemoguće utvrditi. Nakon okupacije Rusija je na brzinu rušila oštećene zgrade i na njihovu mjestu gradila nove, iako su pod ruševinama još ležali posmrtni ostaci ljudi. Neovisne istražitelje ne pušta u grad. Tako svako mariupoljsko dijete koje nije preživjelo blokadu ostaje izvan službene statistike. Kada jednom bude moguće prebrojiti žrtve Mariupolja, službeni broj ubijene ukrajinske djece bit će znatno veći od današnjih 771.

Infografika SEE Ukraine
Infografika SEE Ukraine

Iza svake brojke stoji ime

Evo samo nekih od njih (izvor: memorial.ua):

Angelina Halyč, 2 godine. Poginula u noći na 28. kolovoza 2025., kada je Rusija raketama i dronovima gađala stambenu zgradu u Darnyckom okrugu Kyjiva. Tada je poginulo više od 20 ljudi, a Angelina je bila najmlađa. Zajedno s njom poginula je i njezina mama.

Vladyslav Nadvulyčnyj, 13 godina. Poginuo 27. veljače 2022. u Harkivu. S obitelji se vraćao iz crkve kada je neprijateljska granata pogodila automobil. Poginula je cijela obitelj: roditelji, mlađi brat i sestra.

Matvij Aleksejenko, 7 godina. Poginuo 11. travnja 2023. u Bahmutu, u podrumu deveterokatnice koju je pogodila snažna eksplozija. Zajedno s njim poginuli su mama, baka i djed.

Tymofij Cvitok, 3 godine. Poginuo 4. travnja 2025., kada je Rusija balističkim raketama gađala stambenu četvrt Kryvog Riha.

Timur Kozyrjev, 1 godina. Poginuo 14. ožujka 2022. u Kyjivskoj oblasti. Automobil kojim je s mamom Tetjanom bježao od okupacije Rusi su izrešetali iz strojnice. Mama je poginula pokraj njega.

Nada ostaje

Sudbina otete ukrajinske djece ne ostavlja ravnodušnima ni Ukrajince ni strance. Mnoge inicijative i organizacije bore se za svako dijete, kako bi mu vratile pravo na budućnost kod kuće, među svojima. Svakog se tjedna kući vrati po nekoliko djece, ponekad troje, ponekad trinaestero. I svaki takav povratak dokazuje da se vrijedi boriti.

Ukrajina i Ukrajinci nadaju se da svijet neće zatvarati oči pred zločinima nad njihovom djecom, koji se događaju u samom srcu Europe. Rusija zaslužuje potpunu međunarodnu osudu, izolaciju i pritisak, sve dok se svako ukrajinsko dijete ne vrati kući.

Ako želite saznati više o otetoj ukrajinskoj djeci ili pomoći da se vrate, posjetite stranicu inicijative Bring Kids Back UA: bringkidsback.org.ua.

Podijeli