Suzbijanje dezinformacija
Istorijske činjenice: ni Krim ni Donbas nisu „oduvek ruski"
Putin je 22. oktobra 2026. dao intervju u kome je ponovo izneo poznate, ali potpuno pogrešne teze: da su Ukrajinci i Rusi tobože „jedan narod“, da postoje „iskonski ruske zemlje“, i ostale kremaljske mitove. Zato vam donosimo članak koji ni danas nije izgubio na aktuelnosti. Napisala ga je istoričarka i analitičarka Kateryna Shymkevych, a u avgustu 2025. objavio ga je hrvatski portal Index.hr. Članak opovrgava ovaj popularni kremaljski narativ.
Sa početkom ruske agresije na Ukrajinu i aneksijom Krima 2014. kremaljska propaganda je u ukrajinskom i svetskom medijskom prostoru aktivno širila dezinformacije da su delovi ukrajinske teritorije oduvek bili ruski.
To se odnosilo na Krim i jugoistočne oblasti današnje Ukrajine. Ruski istoričari te ukrajinske teritorije nazivaju Novorusijom i tvrde da ih je stvorila Rusija. Od 2022. mitovima o Krimu i Novorusiji pridružio se još jedan: da je Ukrajinu stvorio Vladimir Lenjin.
Putin ne širi mitove o istoriji Ukrajine slučajno
Rusko rukovodstvo pokušavalo je da stvori osnovu za oblikovanje svetskog javnog mnjenja u pravcu uverenja da Moskva ima pravo da prisvaja Ukrajinu, njenu teritoriju, istoriju i kulturu. Ovu svesnu falsifikaciju istorijskih činjenica ruske vlasti šire po različitim zemljama kako bi za Putinove teritorijalne pretenzije prema privremeno okupiranim područjima Ukrajine pridobile podršku SAD i država EU.
Tako Rusija ponovo dovodi u pitanje teritorijalni integritet i državnost Ukrajine. Slična retorika, pored Putinovih reči, mogla se čuti i od tadašnjeg mađarskog premijera Viktora Orbana i pojedinih zapadnih proruskih političara i propagandista.
Koreni ukrajinske države
U Ukrajini se 15. jula obeležava Dan ukrajinske državnosti. Prema podacima Ukrajinskog instituta nacionalnog sećanja, upravo je 15. jula 988. kijivski knez Volodimir Svjatoslavič primio hrišćanstvo, a taj događaj postao je ključan za dalju izgradnju srednjovekovne države Rus sa središtem u Kijivu.
Upravo u vreme vladavine kneza Volodimira počela je sistematizacija prvih pravnih normi (običajno pravo zamenjeno je kodifikovanim), oblikovali su se pravni sistem države, aparat vlasti i vojska, a kultura i obrazovanje doživeli su procvat uz razvoj ćirilične pismenosti. Veliko dostignuće kneza Volodimira bilo je kovanje sopstvenog novca sa trizubom, jednim od državnih simbola današnje Ukrajine.
Pod knezom Volodimirom i njegovim naslednicima Rus sa prestonicom u Kijivu postala je snažna, međunarodno priznata evropska država. Od 10. do 12. veka, zahvaljujući aktivnim diplomatskim, trgovinskim i političkim odnosima i dinastičkim brakovima, Rus su priznavali Vizantija, Engleska, Francuska, Švedska, Ugarsko i Poljsko kraljevstvo.
Ta tradicija nastavila se i od 13. do sredine 14. veka, kada je političko središte države postala Galičko-volinjska kneževina, koju su srednjovekovne hronike nazivale Kraljevstvom Rusi. Knez Danilo je 1253. primio krunu od papskog legata Opiza i krunisan je za prvog kralja Rusi.
Kontinuitet kroz vekove
Državotvorna tradicija nije nestala ni kada su sredinom 14. veka Rus osvojili Veliko vojvodstvo Litvanija i Kraljevina Poljska. Ukrajinci su uspeli da sačuvaju sopstveni identitet kroz jezik, veru, tradiciju, istoriju i kulturu.
Novu etapu državnosti današnje Ukrajine obeležilo je stvaranje Zaporoške seči i ukrajinske kozačke države u 16. i 17. veku, protiv kojih je ratovala Poljsko-litvanska unija (Žečpospolita), a zatim i Moskovska država. Kozačka Ukrajina konačno je potčinjena tek krajem 18. veka.
Sovjetska okupacija
Posle sovjetske okupacije Ukrajine 1922. naziv države promenjen je u Ukrajinska Sovjetska Socijalistička Republika. Vlada Ukrajinske Narodne Republike do 1992. delovala je u egzilu u inostranstvu. Godine 1992. državni simboli i arhiv UNR predati su predsedniku Ukrajine Leonidu Kravčuku.
Posle Drugog svetskog rata okupacija Ukrajine se nastavila, ali je pozitivno bilo to što su komunističke vlade Poljske, Rumunije i Čehoslovačke pristale na zahteve SSSR-a i ustupile ukrajinske teritorije, koje su ušle u sastav sovjetske Ukrajine. Mapa današnje Ukrajine zapravo je dobila konačan oblik 1954, kada je sovjetsko rukovodstvo zbog ekonomske krize na Krimu odlučilo da poluostrvo uvrsti u sastav Ukrajine.
Duga državotvorna tradicija
Današnja Ukrajina ima dugu državotvornu tradiciju koja nije nestajala niti se prekidala, iako je Ukrajina bila u sastavu drugih država. Ruska propaganda namerno prećutkuje mnoge pojedinosti, naročito o kozačkoj Ukrajini i UNR, koje su primeri trajne državnosti i očuvanja ukrajinskog identiteta.
Kroz vekove se kulturnim, verskim i političkim vezama oblikovao današnji ukrajinski prostor, koji je Ukrajina 1991. proglašenjem nezavisnosti učvrstila u međunarodnom pravu. Osim toga, današnja kremaljska propaganda vešto zaobilazi činjenicu da današnja Ruska Federacija nije neposredna naslednica bivšeg Ruskog carstva na čijoj se čelu nalazila dinastija Romanov nemačkog porekla, na čiju se moć Putin i njegovo okruženje tako rado pozivaju.
Sa stanovišta istorije i geografije potpuno je jasno da su upravo ukrajinski prostori istorijska i izvorna Rus, dok je Moskovija samo sporedni ogranak razvoja srednjovekovne Rusi.
Ruski falsifikati istorijskih mapa
Priprema Rusije za rat protiv Ukrajine zasnivala se na obimnim falsifikatima istorijskih dokumenata i mapa. Geografske i istorijske mape postale su važno sredstvo za prikazivanje granica takozvanog „ruskog sveta“ i ruskih pretenzija na teritorijalni integritet Ukrajine.
Moskovski propagandisti su dugo pre agresije na ruskoj televiziji prikazivali mape Ukrajine na kojima su Krim i delovi pojedinih ukrajinskih oblasti bili označeni kao ruski. Takve mape su u Rusiji postepeno oblikovale javno mnjenje da Moskva tobože ima pravo da „vrati“ deo teritorije Ukrajine.
Nakon okupacije Krima i početka ruske agresije na Donbasu 2014. ruska propaganda je uz pomoć falsifikovanih mapa izašla na međunarodni nivo. Posredstvom Ruskog geografskog društva, koje postoji još od 1845. godine, u stranim knjižarama, bibliotekama, medijima i na društvenim mrežama masovno su počele da se pojavljuju falsifikovane mape Ukrajine.
Krim i Donbas označili kao ruske
Na njima su Krim i Donbas označeni kao ruski, a sve istočne i južne oblasti Ukrajine uključene su u sastav „Novorusije“. Još više takvih obrazovnih i informativnih materijala propagandnog karaktera pojavilo se 2022. godine.
U maju 2023. ruski mediji i društvene mreže objavili su snimak na kome Vladimir Putin gleda mapu iz 17. veka i na njoj tobože ne vidi Ukrajinu.
Na toj mapi, koju su izradili francuski kartografi Nikola Sanson i Iber Žajo, Rusije nema – postoji samo Moskovija, dok je Ukrajina označena kao Vkraine ou Pays des Cosaques („Ukrajina ili Zemlja kozaka“). Krimski kanat je na istoj mapi, baš kao i Ukrajina, prikazan kao samostalna država.
U to vreme kartografi su samostalnost država označavali različitim bojama. Dakle, prema stanju iz 1685, kada su Sanson i Žajo izradili mapu, Ukrajina, Krimski kanat i Moskovija (a ne Rusija) bile su zasebne države na evropskom kontinentu.
Falsifikovanje kao opravdanje za agresiju
Rusija različitim metodama ulaže sve napore da falsifikuje istoriju, izvrće činjenice i falsifikuje istorijske dokumente kako bi godinama opravdavala agresiju na Ukrajinu i tobožnje pravo na deo ukrajinske teritorije.
Kremaljska propaganda često zanemaruje činjenicu da ukrajinski istoričari sarađuju sa evropskim arhivima i naučnicima koji pomažu u borbi protiv takvih moskovskih laži o državnosti i teritorijalnom integritetu Ukrajine.